Roman čija se radnja zbiva u zagrebačkoj sredini uoči Drugog svjetskog rata i na njegovu početku a u središtu autorova interesa su krugovi intelektualaca poluintelektualaca i umjetnika izbezumljenost i izgubljenost čitave jedne generacije. Glavni lik Melkior novinski je kritičar koji proživljava mučne dane očekujući poziv u vojsku i trapeći se pritom teškim postom ne bi li tako postigavši iscrpljenost i asteniju izbjegao regrutaciju. Kreće se središtem Zagreba posjećujući svoju redakciju određene kavane i ljubavnicu Enku te boraveći u podstanarskoj sobici. Sa svojim - uglavnom novinarskim - društvom on provodi noći u pijanim i ciničkim raspravama. Zaljubljen je u izvjesnu Vivijanu koja ima mnoge ljubavnike ali njega zaobilazi. Duh mu je zaokupljen pitanjima o krivnji budućnosti i ljudožderstvu. Ubrzo nakon što je ipak regrutiran dospijeva u bolnicu a potom u ludnicu ali uskoro biva pušten i iz vojske i iz ludnice. Nakon izlaska ophrva ga još veća praznina i strah a njegova duševna i duhovna dezintegriranost kulminira kad rat već bjesni a njegov prijatelj Maestro počini samoubojstvo.
